JESEN DONOSI POSKUPLJENJA ŠTO ĆE DODATNO OPTERETITI NOVČANIKE HRVATSKIH GRAĐANA TE SE ODRAZITI NA INFLATORNA KRETANJA
Kreditna zaduženja čine građane sve zaduženijima, a to ih čini sve ranjivijima na pomake u kamatama. Rast troškova izaziva rast plaća, što povećava potražnju za dobrima i uslugama te potiče na nova poskupljenja. Tako se otvara inflatorna spirala
Piše Aneli DRAGOJEVIĆ
(NOVI LIST) Povećanje cijene kruha i najava rasta cijena mlijeka, mliječnih proizvoda i mesa do čak 30 posto, ove će jeseni dodatno opteretiti potrošačku košaricu hrvatske obitelji. I bez spomenutih poskupljenja, košarica u »ljepšoj«, ljetnoj varijanti, kada na visinu plaća utječe i efekt regresa, pokriva tek 77 posto nužnih potrepština, a kako čak 40 posto troškova otpada na hranu, rast cijena prehrambenih proizvoda dominantno utječe na rast ukupnih troškova života i prijeti udarom na standard.
Rast cijena prehrambenih proizvoda prijeti udarom na standard budući da čak 65 posto plaća u Hrvatskoj ne seže niti do prosječne plaće
Čak 65 posto plaća u Hrvatskoj ne seže niti do prosječne plaće koja je u srpnju iznosila 4.848 kuna, pa je jasno zašto skoro polovina takvih plaća odlazi na hranu, iako je ona u prosjeku jeftinija nego u zemljama EU. Ostatak proizvoda nužnih za preživljavanje čine proizvodi za higijenu, odjeća, osnovni troškovi stanovanja i prijevoza te troškovi za kulturne potrebe, poput odlaska u kino i slično. U košaricu ne ulaze, primjerice, troškovi podstanarstva, a kada bi se oni ubrojili, plaća bi pokrila tek 60 posto ukupnih troškova života. Odgovor na pitanje – kako onda građani uopće preživljavaju, kada im plaća ne pokriva niti najnužnije – vjerojatno se dijelom krije u sivoj ekonomiji, a dijelom u bankovnim kreditima.
Dakako, krediti koje građani otplaćuju također ne ulaze u košaricu, dapače, ona se njima »krpa«, kreditima ljudi premošćuju razliku između neuravnoteženih prihoda i rashoda, a kreditna su zaduženja posebna stavka koja se namiruje iz neto plaće i dodatno je umanjuje. Taj lažni ventil za preživljavanje od prvog do prvog čini hrvatske građane sve zaduženijima, a to ih onda čini sve ranjivijima na pomake u kamatama. Upravo se u tome, uz spomenuta inflatorna kretanja, krije novi problem.
Rate 300 kuna veće
Naime, uz najavu rasta cijena, u ovu jesen ulazimo i s najavom rasta kamata od strane banaka, na nove, ali i na postojeće kredite! A kamata je ustvari cijena novca. Neke banke kamate su već povećale, najprije na kredite u švicarskim francima, pa su rate korisnika stambenih kredita porasle i do 300 kuna mjesečno! Stanje na europskom tržištu kredita potiče rast kamata i na eurske kredite, a rast kreditne rate ne može se izbjeći ni ako se postojeći kredit prebaci u kune – i tada je rata veća nego je bila. No, kako s inflacijom kupovna moć pada, kuna zapravo sve manje vrijedi, što onda pogoduje dužnicima s kunskim kreditima.
Hrvatska narodna banka nastoji destimulirati potrošnju na kredit, banke to prelijevaju u rast kamata, međutim, problem je u tome što se gro građana već zadužio pa više ne mogu birati, nego moraju plaćati kamate kakve god im banke nametnu budući da su promjenjive i banka ih diže kako želi. Budu li im rate postojećih kredita previsoke i preteške za otplatu, građani će vjerojatno podignuti novi kredit na dulji rok kako bi zatrpali stari dug. Tako potražnja za kreditima postaje neelastična i uvijek ista, bez obzira na cijenu.
Lovci u mutnom
Ima, dakle, logike da poskupi neka hrana, no bez obzira na »službene« najave rasta cijena, činjenica je da su porasle cijene nekih proizvoda i usluga za koje baš i nije previše jasno otkuda vuku opravdanje za to. U nekim kafićima poskupjela je kava, pojedini frizeri već godinama usluge naplaćuju po istim cijenama, ali odjednom više cijene svoj rad, a u kvartovskim pekarama »sitni« proizvodi, poput peciva ili slanaca, poskupjeli su i do 25 posto.
Uz tu individualnu spoznaju svakog potroš
ača i javne istupe proizvođača hrane i države, stvara se dojam da je inflacija prisutnija nego što ustvari jest i da je svako daljnje povećanje cijena samorazumljivo. Kod ljudi rastu inflatorna očekivanja, što, inverzno, trgovcima daje »opravdanje« za dodatni rast cijena jer »ionako sve ide gore«. Čim se počne pričati o inflaciji, čim očekivanja naprave prostor – mnogi će početi loviti u mutnom. Priče o inflaciji postaju zapravo odličan alibi za povećanje cijena bez razloga i povećanje zarade trgovaca. Sličan efekt bio je kod uvođenja PDV-a. S druge strane, indeks rasta cijena ne obuhvaća neke segmente u kojima je došlo do prave cjenovne eksplozije, poput rasta cijena nekretnina, što dodatno stvara dojam da je statistika samo točan izračun pogrešnih podataka.
Lani nafta, sada klima
Lani je na cijene najviše utjecao naftni šok i rast cijena usluga koje su administrativno regulirane, poput komunalija. Ove godine, čini se, imamo klasičnu inflaciju troškova – poskupljuje ulazna komponenta proizvoda i to im »realno« diže cijenu. Kada rastu cijene, sindikati traže i usklađivanje plaća. Lani je postignut sporazum da se zaposlenima u javnim službama godišnje masa plaća poveća za 6 posto, a umirovljenici će temeljem polugodišnje inflacije dobiti 2,6 posto veće mirovine.
Zaposleni u privatnom sektoru slove za najmanji problem jer u prosjeku imaju veće plaće od svojih kolega u javnom sektoru. Međutim, privatni sektor kod nas je ustvari najnezaštićeniji, poprište je najvećih ekstrema i najvećih nepravdi, a sve pod krinkom slobode privatnog vlasništva i klanjanja poduzetniku, koji u hrvatskoj varijanti zbog svoje »sirovosti« (a ne samo surovosti) često doživljava podsmijeh.
Rast troškova izaziva rast plaća, a rast plaća povećava potražnju za dobrima i uslugama što podržava njihove cijene i potiče na nova poskupljenja. Tako se otvara inflatorna spirala, a inflacija se u Hrvatskoj tretira kao jedno od najvećih zala koje treba izbjeći pod svaku cijenu. U opisu posla HNB-a prvi je i osnovni cilj održavanje stabilnosti cijena pa se može očekivati da će središnja banka učiniti sve kako bi obuzdala cjenovni rast. To može činiti povlačenjem kuna iz optjecaja, što onda utječe na jačanje kune, a jaka kuna pogoduje uvoznicima. No, guverener HNB-a Željko Rohatinski u tom je dijelu bio prilično jasan.
– Budemo li morali birati između uvoza i inflacije, odabrat ćemo uvoz, kratko je komentirao.
Sever: Plaće »love« cijene i obrnuto
Krešimir Sever iz Nezavisnih hrvatskih sindikata kaže da se najave 30-postotnih poskupljenja ipak ne bi trebale obistiniti jer se očekuje intervencija Vlade. Međutim, dosta trgovaca će vjerojatno loviti u mutnom jer čim se otvori priča o poskupljenjima, koristi je tko treba i ne treba. Već sada su krušni proizvodi otišli gore više od najava pa se tu sigurno vrte solidne zarade. Budući da ulazimo u zadnji kvartal godine, inflatorni pritisak će se vjerojatno preliti i u 2008. Rast cijena traži rast plaća, a rast plaća ponovo otvara mogućnost rasta cijena, pa onda »jedno lovi drugo«, pojašnjava Sever.
Po obitelji 83 tisuće kuna duga
Krešimir Sever podsjeća da je ukupni dug građana u bankama krajem lipnja iznosio oko 105 milijardi kuna, pa ispada da svaka obitelj ima kredita u visini 83,5 tisuća kuna. Svaki mjesec dodatno se zadužimo za novih milijardu kuna, ostaje nam sve manje raspoloživog dohotka, moramo se dodatno zaduživati i sve smo zaduženiji i zaduženiji, kaže Sever, dodajući da je lani svaka šesta mirovina bila pod nekom vrstom ovrhe. Ističe i da se pribojava novog naftnog udara o čemu je govorio Hugo Chavez. No, najveći udar na standard sigurno izaziva rast cijena hrane, a kako dosta hrane uvozimo, na naše se tržište prelijevaju i globalni uzroci za njeno poskupljenje, od podbačaja u proizvodnji uslijed klimatskih promjena i korištenja biogoriva, do činjenice da u mnogoljudnim zemljama poput Kine raste kupovna moć, što povećava potražnju za hranom u svjetskim razmjerima, zaključuje Sever.
CIJENE 2,1 POSTO »GORE«
Prema podacima DZS-a, cijene dobara i usluga koje se koriste za osobnu potrošnju mjerene indeksom potrošačkih cijena u srpnju su u odnosu na srpanj prošle godine bile više za 2,1 posto.
